OD SLAVE DO KRIŽA

Ušli smo u zadnji tjedan pred Isusovu smrt. Veliki tjedan je prepun događanja

koja nas mogu pozvati na razmišljanje, meditaciju i molitvu.

Veliki tjedan donosi kraj Isusovog zemaljskog života, muku , smrti i Uskrsnuće.

Mnogo je događaja prethodilo Uskrsnuću, proslavi smrti i života, Isus je uistinu

u zadnjim danima života prošao trnovit i težak put koji pojedinac doživi kroz

mnoge godine života.

U Velikom tjednu se može uočiti i različite ljudske osobnosti koje su

isplivale kada su maske religioznosti pale. Maska naroda je pala kada

Isus nije ispunio njihova očekivanja, pa i nije trebao to nije bilo

njegovo poslanje, došao je izvršiti volju nebeskog Oca.

Maska je prekrila nerealna i neostvarena očekivana naroda, Isus nije došao ispuniti

Ljudska očekivanja, on je došao izvršiti volju Oca nebeskog i objaviti

kraljevstvo u kojem  kraljuje bezuvjetna ljubav, ljubav koja se krije u  nama.

Cvjetnica je upravo to i pokazala, Isus ulazi u Jeruzalem, grad u kojem će

doživjeti ljudsku prevrtljivost, zloću, mržnju, licemjerstvo i osudu.

Zanimljivo narod ga je dočekao kao kralja;

„Uz maslinove grančice mnoštvo mu izađe u susret, vikahu;

Hosana ! Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje“(Iv 12.13).

Isti taj narod koji ga je veličao, dočekao i slavio kao kraja samo u nekoliko dana

je promijenio svoj  doživljaj prema Isusu.

Ljudska surovost, prevrtljivost, osuda, nerazumijevanje, mržnja dolazi do

izražaja kada Pilat koji je uvidio istinu pokušava osloboditi Isusa.

Pilat zapravo daje narodu priliku da ga oslobodi jer je uočio njegovu nevinost

I umjesto da iskoriste priliku Pilat dobiva glas svjetine, mase ljudi

koja želi vidjeti smrt nevinog čovjeka. U dijalogu sa Pilatom

narod odgovara „Raspni ga! Reče im Pilat; Ta što je zla učinio?

Povikaše još jače; „Raspni ga“ (Mk 15,13).

Iznenađen narodom koji želi njegovu smrt pere ruke.

Ni tada nisu shvatili svoju okrutnost niti su  uočili svoju želju za krvlju nevinog

čovjeka. Srce naroda koje je isčekivalo je i osudilo.

Često ljudi kada ne razumiju različitost drugog i drugačijeg ne

prihvate različitost nego je osude, teško je razumiju različitost ali je olako osudit.

Nameće se razmišljanje  da narod očito u trenutku ulaska Isusa u grad

nije bio u svojoj istini, veličao je i slavio ne iz srca jer srce ne sudi kada

ne razumije. Pa nisu iskoristili  priliku da progledaju kada ima Pilat ponudi

priliku da ga ne osude, „Ali oni navaljivahu iza glasa ištući da se razapne. I vika

im bivala sve jača .(Lk 23,23). Narod odgovara „Raspni ga! Reče im Pilat; Ta

što je zla učinio? Povikaše još jače; „Raspni ga“ (Mk 15,13).

Želja da umre nevin čovjek je bila sve jača, jača i glasnija, mnoštvo je

vikalo sve glasnije u konačnosti i donijelo presudu, smrt je zaslužio.

Narod je donio odluku, smrt je zaslužio. Zašto?

Isus je po mnogo čemu drugačiji Učitelj, Kralj, Čovjek, Sin.. i nisu ga mnogi razumjeli.

Svoje učenike, apostole je nazvao prijateljima te je  svoju nesebičnu ljubav

i poniznost pokazao u dvorani Posljednje večere kada je oprao učenicima noge.

Učenici nisu razumjeli zašto to čini, zašto im Učitelj pere noge.

Isus je izrekao spremnost da položi život za svoje prijatelje, u konačnosti umro

je za njih i nas. U vremenu provedeno sa svojim učenicima im je nagovijestio

svoju smrt, način kako će umrijeti ni to nisu razumjeli.

U Pashalnoj noći doživio je izdaju i zataju svojih učenika, ostali učenici

su zbog straha za svoje živote razbježali se i pogubili u svjetini.

Vlastiti strah i nemoć pred gubitkom Učitelja ih je paralizirao.

Juda je činom ljubavi izdao Utjelovljenu Ljubav, Petar se odrekao svog Učitelja

Iako se kleo u vjernost pa makar i život morao dati. Petar je gorko zaplakao

 kada je čuo pijetla u zori jer se sjetio riječi svoga Učitelja.

 A Isus mu kaže : Kažem ti , Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne

zatajiš da me poznaš (Lk22. 34). U suđenju nakon svih lažnih optužbi

presuda naroda je potvrđena. Put prema Golgoti kreće bičevanjem, krunjenjem

križnim putem u kojem je do Golgote tri puta pao, poklekao pod težinom križa, svjetine.

Na krizu dovršava svoje poslanje uz svu osudu svih koji ga slijede, ne razumiju .

Povjerava Ivanu brigu za majku, nama je daje za duhovnu majku.

Ni u zadnjim trenucima zlo ljudsko ne staje, ne miruje,

dijalog Isusa i dvojice razbojnika u zadnjim trenucima potvrđuje ljudsku

zlonamjernost ali i bezuvjetnu Isusovu ljubav. Razbojniku koji je

u susretu sa Isusom shvatio svoju istinu Isus daje obećanje, u mom

kraljevstvu ima mjesta za tebe, zajedno ćemo biti u njemu.

Krik Isusa „Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio „ (Mk 15,34,)

pokazuje onaj najgori ljudski osjećaj, odbačenost od roditelja.

Osjećaj odbačenosti, napuštenosti , ostavljenosti, iznevjerenosti, izdaje

slio se u krik duše pa zar i  ti Oče.??? Par trenutaka iza toga izdahnu.

Događaj Velikog tjedna možemo i trebamo promatrati iz ljudske perspektive,

u tjednu koji je suština naše vjere zbilo se mnoštvo događaja koji nas

potiču na razmišljanje. Što se sve krije u čovjeku, u ljudskom srcu?

Što je čovjek čovjeku spreman i sposoban učiniti?

Isus nam je dao jasan primjer kroz Veliki tjedan, oni koji ga slijedimo

koji se smatramo njegovim učenicima put je utkan.

Put ljubavi nisu razumjeli oni koji su trebali, Isusovi suvremenici;

pismoznanci, svečenici, ljudi koji su propovijedali Mojsijev zakon

kao normu ljudskog, religioznog i duhovnog ponašanja.

Kroz svoj naviještaj i dijelovanje pokazao je da mu je čovjek na prvom mjestu,

da razumije i ne sudi čovjekovu slabost zbog koje griješe i da daje priliku

za novi početak kada drugi sude i prosuđuju.

Isus je to naviještao, to je živio  bezuvjetnu ljubav za kojom čeznemo, koju

tražimo  i koju i nosimo u sebi, u svojim srcima.U srcu koje ljubi nema mjesta

za osudu, izdaju, nerazumijevanje, prosuđivanje i laž.

Veliki tjedan je tjedan koji nam poručuje da mi kako njegovo prijatelji ne

možemo i ne trebamo očekivati drugačiji put, drugačija iskustva od

ljudi. U ljudskom srcu živi paradoks ljubavi; srce koje čezne i traga za ljubavi

ne prepozna ljubav u onima koji su glasnici ljubavi.

Isus je glasnik ljubavi, mnoštvo  ga nije prepoznalo.

Pilat je bio glasnik koji je htio da ne osudi Isusa iako je imao ovlast da ga osudi. Narod ni tada

nije prepoznao glasnika jer je srce zaslijepljeno nesvjesnim

očekivanjima zbog čega gomila naroda i donosi osudu, iz ljutnje koje je

raslo u bijes i konačnosti u mržnju.

Isus tiho, bez riječi nakon one nutarnje borbe u Gestemanskom vrtu prihvaća

svu težinu svoga križa kojeg je morao i želio ponijeti.

Iznenađuje ljudska prevrtljivost i želja za osvetom . U zadnjim trenucima života

osjeća napuštenost, nemoć, ostavljenost, odbačenost zbog ljudske zloće,

zlobe i nerazumijevanja upravo to i doživljava.

Isus je život živio predanosti svom poslanju ne mareći za nerazumijevanje,

Naviještao je ljubav koja oslobađa i koja razumije.

Isus oslobađa i sebe i nas jer istinska ljubav oslobađa, donosi oslobođenje

Od svega ; nerazumijevanja, obzira , osude, u konačnosti nama donosi

Oslobođenje od grijeha. Križ je ispunjenje, istina i sloboda.

Križ je i prijelaz, početak jednog novog života kojeg čekamo.

Put križa je put trpljenja, patnje ali i proslave koju isćekujemo.