Razderite srca, a ne halje svoje! (Jl 2,13)

I SVJETLO I TAMA SU U NAMA

Korizma je vrijeme obraćenja.

Vrijeme kada više i dublje ulazimo u svoju nutrinu pri čemu izvanjsko gubi fokus ali ne i važnost. Srce je mjesto obraćenje, promjene, mjesto gdje se susrećem prvo sa svojom boli i svim onim osjećajima koji me odvraćaju od sebe, drugih i Boga.

Vrijeme molitve, tišine, posta i molitve. Post od sebe, od svojih sebičnih želja, namjera i motiva. Pozvani smo da u narednom periodu uđemo u svoje srce, u hram svoje duša i pronađemo glasnu tišinu u kojoj nam Bog progovara.

Tek kada čujem otkucaje tišine mogu podignuti i pogled prema nebu.

Nebo je u nama, kraljevstvo LJUBAVI o kojem Učitelj govori je u nama.

A da bi došli do ljubavi trebamo se ogoliti pred sobom, priznati sebi svoje slabosti,

svoje grešnosti , da i to sam ja. Grešan čovjek koji živeći život griješi, mrzi, ne oprašta, zamjera, grešan čovjek koji ne ljubi. Na početku Korizme prorok Joel nas poziva;

“razderite srce, a ne halje svoje” (Jl2,13).

Srce je središte duhovnosti, susreta sa Bogom, sobom i drugima.

Srce je početak i kraj traganja koje nužno počima u nama samima.

I u ovom periodu u duhu istine, priznanja otvoriti svoje srce i pred oltar života sve prostrijeti

i dobro i loše jer u srcu svega ima. Dopustiti da se očituje sva bol, ljubav, zloća koja se pohranila i zatvorila vrata srca. Vrijeme koje nam se dariva otvara mogućnost susreta u tišini svoga srca sa sobom otvarajući vrata Bogu koji strpljivo čeka da zagospodari srcem i izlije ljubav koja nas oslobađa .

Bez osude, sa potpunim razumijevanjem u ljubavi čeka Učitelj .

Danas je pokucao na vrata srca , strpljivo čeka i ljubi.