MAJKA ISCJELJUJE PROŠLOST

U jednom ljudskom životu dogodi se susret mnogih osoba,

kroz život nam prođu  mnoge osobe  koje ostave trag na našu

osobnost, neki na vrlo dubokoj razini a neki površno, gotovo nas i

ne dotaknu.

Čovjek je biće koje ima potrebu drugog, iskonska potreba čovjeka je

da bude u zajedništvu sa drugim i drugačijim koji osim što nas lišava

samoće pomaže da dođemo do dubljih osobnih dijelova i tako

kroz susrete rastemo, razvijamo se učeći u suodnosu o sebi, drugima i

Bogu Stvoritelju čiji duh je prisutan u svakoj osobi.

Ljudi nam ulaze u živote, ostaju u njemu i odlaze iz njega,

svi sa određenom svrhom i razlogom isključujući tako slučajnost i

slučajne susrete.

Neke osobe nam obilježe život, neki odnosi nas snažno oblikuju.,

usidre se u naše pore osobnosti na svim razinama.

Neke ljude rado pamtimo, zbog ugode i razumijevanja,

ljubavi, strpljivosti koji su imali za nas, nekih osoba se nažalost nerado

sjećamo zbog nedostatka ljubavi, empatije ili razumijevanja koje nisu

imali za nas u trenutku kada nam je to bilo potrebno. Učini nam se da

bi nam život bio lakši bez takvih susreta koji su ostavili gorčinu,

prazninu, ranu zbog nedostatka ljubavi, razumijevanja, strpljivosti.

Potrebni su nam svi susreti, s onima koji su nas razumjeli i oni koji to

nisu  a  očekivali smo da hoće, učimo i rastremo kroz sve odnose

nerijetko i najviše kroz one koji su nam najteži, koji su nas ranili.

Susret osoba donosi susret srdaca koji  međusobno prepoznaju ljubav,

iskrenost, podršku, empatiju posebno kad nam život

posloži takve teške situacije u kojim nam je drugi potreban .

Nerijetko kada neke osobe odu iz našeg života sa odmakom vremena

uočimo i shvatimo da su nam bili blagoslov, dar neba jer smo kroz

njih  rasli posebno kada smo učili prihvatiti druge osobe onakve kakve

uistinu i jesu bez potrebe da ih mijenjamo jer ih ne razumijemo.

Ljubav koja je u temelju susreta otvorenih

srdaca nas  uči prihvaćanje drugog u ljubavi oslobođeni iluzije

i potrebe da drugi treba nama da se prilagodi i mijenja kako

bi bio prihvatljiv nama .

Od svih odnosa koje imamo u životu jedan odnos je poseban,

odnos koji nas na poseban način oblikuje,formira, koji je bazičan,

odnos koji nam je  uvijek važan a to je odnos majke i nas.

Odnos koji je neusporediv, nemjerljiv s bilo kojim odnosom.

Što ga čini posebnim?

Majka nas je prihvatila  i nosila kao dar pod svojim srcem, srce majke

i srce djeteta je jedno srce koje kuca u ritmu posebno povezane

ljubavi.

Majka je prva osoba koja nas uvodi u realitet života, ona je ključna

osoba u prvim godinama života. Majka nam daje prve informacije

o životu, nama, drugima i Bogu.

Bazični odnos uvjetuje kako ćemo se razviti, osjećati, živjeti

prihvaćati druge i sebe.

Majka je naša prva učiteljica života, njene lekcije pamtimo cijeli život.

Majka nas uči i pokazuje što ljubav uistinu jest;

razumijevanje, podrška, prihvaćanje, prisutnost, strpljivost…

Ono što usvojimo u bazičnom odnosu prenosimo kasnije u sve

odnose, u život.

Nažalost nisu sve majke iz raznih razloga dobre učiteljice, kasnije u

svom rastu i radu na sebi shvatimo da su nam dali lekcije koje su

mogle što isključuje naše osuđivanje i nerazumijevanje.

Što kada majka nije bila majka; kada nije bila dovoljno prisutna, kada

nije imala dovoljno ljubavi i razumijevanja za svoje dijete.???

Što kada se u temeljnom bazičnom odnosu utka nedostatak ljubavi ili

kada se dogodi da dijete odrasta bez majke. ???

Ljubav majke nam je potrebna da bi opstali kao dijete, rasli i razvijali .

Darom neba  obdareni smo da opstanemo i bez bazičnog odnosa

iako sa određenim posljedicama.

Rane nedostatka ljubavi u prvim godinama života pokazu se kasnije u

odrasloj dobi kroz različite poremećaje; napade panike, strahove,

depresiju i anksioznost…..Rane prošlosti smo potisnuli, preživjeli

misleći da smo ipak uspjeli preživjeti bez potrebne ljubavi.

Uspjeli smo jer smo Bogom obdareni za sve životne izazove pa tako i

da opstanemo bez ljubavi koja nam j potrebna.

Nerijetko se neugodni simptomi pojave u odrasloj dobi kada ne

vežemo uzrok i posljedicu, rane potisnute prošlosti ugledaju se u sadašnjosti.

Naši kapaciteti (tjelesni,psihološki a i duhovni) u određenom trenutku

postanu prepuni pa nam simptom pokazu kako je potrebno

pražnjenje kapaciteta, potrebno je da se pozabavimo sobom u

sadašnjosti s pogledom na prošlost.

KAKO NEDOSTATK LJUBAVI  U PROŠLOSTI UTJEČE NA SADAŠNJOST?

Ljubav je temeljni ljudski osjećaj koji nam je potreban i koji tražimo u nedostatku

bazičnog odnosa kroz sve odnose kasnije u našem životu.

Povrede koje su nastale u odnosu majke i djeteta prenosimo kasnije u

sve odnose, rane prošlosti žele da se izlijeće.

Dijete koje je zbog neprisutnosti majke ostalo bez potrebne ljubavi

preživjet će; primarnu potrebu za dodirom, ljubavi i čežnjom za

majkom potisnut će, zaledit će ali čežnja srca za majčinom ljubavi nas

tjera da je pokušamo naći kroz druge odnose koje nam se dogode u

životu; različite autoritete, učitelje,prijateljske odnose, partnerke,

bračne pa i  poslovne. Stvaramo kompezacijske odnose  vjerujući

da u sadašnjosti možemo rješavat prošlost.

Mogu li se rane izliječiti i zaliječiti u kompezacijskom odnosima.?

Mogu jednim dijelom ne za dugo. Bol nedostatka ljubavi doveo

je do nepovjerenja, zatvaranja srca i nažalost život nam prostre

ljude koji nas u  traganju bazične ljubavi kroz kompezacijkse odnose

ponovno povrijedi i tada potvrdimo i neka uvjerenja prošlost kako

ljubav nismo ni zaslužili jer nam život to i potvrđuje.

Rane prošlosti nas mogu i trebaju motivirati da počnemo

otpuštati bol prošlosti koja je u nama.

Rane nas mogu motivirati da ih otpustimo, srce koje čezne traga za

ljubavi dok kuca, dok  je živo.

Kako otpustiti potisnutu prošlost, koji je način najbolji.?

Nema najboljeg načina, onaj koji donosi plod to je dobar način,

plodovi otpuštanja prošlosti su ; mir i sloboda srca od osude i gorčine,

ljubav i prihvaćanje bez gorčine, radost slobode srca u kojem čujem

otkucaje ljubavi koja oprašta.

Nerijetko se pokaze kako više pristupa mogu donijeti spomenute

plodove .

Jedan od načina je terapija koja može pomoči da dođemo do

potisnutih, zarobljenih, bolnih  dijelova koji mogu  i trebaju biti

otpušteni u sadašnjosti. Terapeut koji prepozna čežnji srca je dar

neba, dar u kojem se zarobljeno srce oslobodi potisnute boli.

U zagrljaju razumijevanja, strpljivosti, povjerenja u nas dotaknemo

rane prošlosti u sadašnjosti.

Jedan od načina je i molitva, na Kalvariji Isus poručuje

….. ” Evo ti Majke“ (Iv 19,26), u Kalvariji svoga života možemo

pristati i prihvatiti poziv na prihvaćanje duhovne majke koja može

ozdraviti rane naše prošlosti.

Majka Marija, ukoliko je prihvatimo kao Duhovnu Majku može

izliječiti rane srca.

Izliječeno ranjeno srce se otvara za život, oslobađa se bremena

prošlost, nastavlja živjeti iz srca koje ljubi i ne sudi.

Potpuno otvaranje i povjerenje prema Majci je proces kojem treba

vrijeme, u vremenu prihvaćanja Majčinskog zagrljaja potrebno je

oprostiti zemaljskoj majci i otpustiti sva zamjeranja i osude što

nismo dobili potrebu bazičnu ljubav.

Rane prošlosti može zaliječiti ljubav Boga  u zagrljaju Majke;

„Evo ja ću zaliječiti njihovu rane,  ja cu ih iscijeliti i ozdraviti i pružiti

im obilje istinskog mira“ (Jr 33,6)

U duhu  Majčinske ljubavi učimo opraštanje, razumijevanje,

prihvaćanje i  otpuštanje bremena prošlosti .

Usidreni u ljubavi možemo biti prisutni u sadašnjosti s obnovljenim

povjerenjem i ozdravljenim srcem koje ponovno uči ljubiti.

 

MAJKA