POSTAVLJANE RODITELJSKIH GRANICA

ODGOJNO     RODITELJSTVO

 

Obitelj nam je kao ljudska vrednota svima važna;

roditeljima, djeci, mladima, odgojiteljima, učiteljima svima

onima koji se na bilo koji način bave obiteljima  i djecom.

Razni stručnjaci definiraju obitelj iz svoga kuta, naglašavaju

odgoj kao važnu komponentu obitelji i svi se slažu kako  u

odgoju najvažniju ulogu imaju roditelji.

Obitelj definirana kao sustav donosi jedan pristup

promatranju obitelji u kojoj su važni svi članovi obitelji i

njihova interakcija  koja se neprekidno događa.

Svi članovi obitelji su važni, važna je interakcija na svim

razinama; verbalnoj, tjelesnoj, emotivnoj i duhovnoj.

U takvom obiteljskom  sustavu svi su

jednako važni; roditelji, djeca, braća, sestre, bake , djedovi

jer  svojom međusobnom interakcijom utječu snažno

jedni na druge. Najvažniji odnos koji  dijete najsnažnije

oblikuje  jest odnos između oca i majke, odnosno za dijete

posebno važan odnos  s majkom  posebno u prvim

godinama života. Neki obiteljski sustavi su funkcionalni;

odnos između partnera, oca i majke je skladan, međusobno

podržavajući , djeca se osjećaju sigurno, prihvaćeno, voljeno

i od roditelja i ostalih članova obiteljskog sustava.

Takav obiteljski sustav će vrlo pozitivno utjecati na dijete.

Nažalost  svjedoci smo kako postoje i disfunkcionalni  sustavi

u kojem gotovo ništa ne funkcionira; odnos između muža i

žene je nefunkcionalan, prepun nerazumijevanja, bez podrške

nerijetko u sebi  nosi i  agresiju,vrijeđanje i nepodržavanje.

I takav  obiteljski sustav neupitno utječe na dijete, nažalost

sa negativnim posljedicama. Iz obiteljskog sustava ponesemo

u realitet života određene obrasce ponašanja, vjerovanja,

neizrečena i neosvješćena očekivanja i u konačnosti sliku o

sebi. Slika o sebi je oblikovana unutar obiteljskog sustava,

neovisno o kojem je riječ.  Oblikovana slika sebe nam je važna

jer nosi podatke o obiteljskom sustavu koji nas je oblikovao.

Naša slika nas samih nosi slike obiteljskog sustava, pojedinaca

sustava, interakcije koja se događala unutar sustava.

U našoj slici je memoriran zapis koliko smo bili voljeni unutar

obitelji, koliko smo bili podržani u rastu i razvoju koliko

smo bili dobrodošli u obiteljski sustav, koji su nam osjećaji

i djelovanja iz osjećaja dopuštena a koja nisu.

Danas nažalost,  sve više djece dolazi iz

disfunkcionalnog sustava u  kojem se nema vremena za

dijete, roditelji međusobno ne funkcioniraju, niti u odnosu

na dijete. Sustav u kojem su se uloge zamijenile,

sustav  vrijednosti drugačiji, djeca  određuju način odgoja,

djeca postavljaju zahtjeve i potrebe koje se moraju odmah i

sada zadovoljiti.

Roditelji se nerijetko prilagođavaju tim potrebama jer ne

znaju, ne žele ili se boje postaviti granice svojoj djeci

pod krinkom liberalnog i popustljivog odgoja u kojem djeca

postaju roditelji svojoj djeci, uloga koja im nikako ne pripada i

s kojom se ne znaju i ne mogu nositi.

To je teret prepuštanja koji je djeci  težak.

 

Odgoj se kroz vrijeme mijenja; ne tako davno smo imali

strogi, autoritarni odgoj u kojem su roditelji bili oni koji su

postavljali pravila obiteljskog sustava ne dovodeći ih nikada u

pitanje, roditelji su određivali pravila i

potrebe obiteljskog sustava.  Dijete je u takvom sustavu jasno

znalo što se od njega očekuje, koje oblike ponašanja roditelj

može tolerirati, koje su dužnosti i obveze djeteta.

Uloga oca je bila više prisutna, gotovo dominantna.

Otac je bio figura koja se poštivala, koja je mogla za dobrobit

djeteta i kažnjavat dijete nerijetko i fizički. Odgoj koji je imao

svoje zakonitosti li i nedostatke, bio je strog, krut,težak.

Danas  je odgoj pretjerano popustljiv. Uloga oca je gotovo

zanemarena,prepušteno je majci a nerijetko i samoj djeci.

Popustljivi odgoj je središte stavio dijete koje postavlja

I zahtjeva da se njegove potrebe zadovolje odmah i sada.

Popustljiv odgoj nerijetko uključuje prijateljski odnos sa

djecom,odgoj u kojem se dijete stavlja u isti, ravnopravni

odnos sa roditeljima, roditelji postaju prijatelji svojoj djeci.

Prijateljski odnos sa djecom nije realan i ravnopravan odnos,

roditelj djetetu prvenstveno mora i treba biti odgojitelj,

onaj koji je emotivno zreliji i odgovorniji od djeteta te

odgovoran za rast i razvoj djeteta.

Popustljiv odgoj je odgoj u kojem nema pravila ili se

dogovaraju sa djetetom, odgoj u kojem je odgovornost

djeteta zaboravljena u kojem je sve neodređeno, nejasno i

pretjerano slobodno.

Popustljiv odgoj stvara nezadovoljnu, nezahvalnu  djecu

koja ne žele i ne poštuju roditeljski

autoritet a  niti bilo koji drugi autoritet s kojim se dijete u

realitetu susreće.

Dijete koje treba biti vođeno i odgajano nesvjesno određuje

način  na koji će ga  roditelji odgajati. Kako je to moguće?

Roditelj se danas boji postaviti granice svome djetetu,

ne uči ga odgovornom ponašanju, ne uči ga emocionalnom

prihvaćanju emocija  s kojima se susreće u obiteljskom

sustavu.

Kako je moguće da dijete nakon što je izrastao u odraslu

osobu bude nezahvalno, ljuto i frustrirano u odnosu na svoje

roditelje. Zašto je ljuto na roditelje koje ga odgajalo, roditelje

koji su iskazali bezuvjetno ljubavi, brige, pažnje,

razumijevanja?

Što se događa u obiteljskom sustavu?

Sustav u kojem je pravilo da nema pravila nije dobar sustav;

dijete treba i mora imati pravila koja uči, poštuje  i koja ga

oblikuju.

Sustav u kojem  uloge nisu jasno definirane, posebno uloga

roditelja koji se pri  tome međusobno  ne poštuju i ne

razumiju nije dobar sustav,u takvom se dijete ne uči

poštivanju.

Sustav u kojem djeca zahtijevaju da njihove potrebe koje su

nerealne i nisu u skladu sa rastom i razvojem djeteta budu

zadovoljene nije dobar sustav jer dijete mora unutar obitelji

učiti poštivanje prioriteta, uči prihvaćanje i negativnih

osjećaja koji se pojave zbog nezadovoljstva  neispunjenim a

očekivanim.

Sustav u kojem se roditelj boji postaviti ispravne granice je

sustav koji uči dijete da može dobiti  što želi, ponašati se kako

želi bez da se uči odgovornosti.

Sustav u kojem se dijete uči da potiskuje svoje osjećaje nije

dobar sustav, stvara djecu koja potiskuju ljutnju koja se

očituje kroz nezadovoljstvo posebno prema autoritetima ,

učiteljima, a u konačnosti i  prema roditeljima .

 

 

Što roditelja čini odgovornim roditeljem?

Odgovorni roditelj uočava kako i na koji način je on

oblikovan od  svog obiteljskog sustava, kako i u kojoj mjeri je

preuzeo uloge  obiteljskog  sustava koje prenosi na svoje

dijete.

Odgovorni roditelj uočava i proživljava osjećaje koje mu

dijete kroz odgoj „podiže“ ,uočava da mu dijete pokreće

njegove pohranjene emocije iz svog obiteljskog sustava

koje se pojavljuju u interakciji sa djetetom kojeg odgaja.

Odgovoran roditelj  je roditelj koji se ne boji postaviti granice

djetetu,  i ne boji  se reakcije djeteta na postavljenu

granicu. Odgovoran roditelj odgajajući   svoje dijete odgaja i

sebe u  namjeri da ispravi

pogreške svojih roditelja bez ljutnje i zamjeranja već s

razumijevanjem kako su oni  u svom odgoju učinili propuste

zbog čega će se truditi ne prenijeti određene pogreške svojih

roditelja na svoje dijete.

Odgovoran roditelj je roditelj koji dopusti sebi pogrešku bez

okrivljavanja i pretjerivanja,bez drame u kojoj osjeća

pretjeranu krivnju za propuste.

Roditelj koji raste kroz odgoj svoga djeteta, koji uočava

osobnu nesavršenost je odgovoran roditelj pri čemu

obiteljski sustav činim mjestom u kojem svi uče, svaka osoba

na svojoj razini te se tako sustav obitelji čini mjestom

u kojem  dijete raste i razvija se, osjećajući se sigurnim,

prihvaćenim, podržanim i voljenim.