ODGOJNO RODITELJSTVO
Obitelj nam je kao ljudska vrednota svima važna;
roditeljima, djeci, mladima, odgojiteljima, učiteljima svima
onima koji se na bilo koji način bave obiteljima i djecom.
Razni stručnjaci definiraju obitelj iz svoga kuta, naglašavaju
odgoj kao važnu komponentu obitelji i svi se slažu kako u
odgoju najvažniju ulogu imaju roditelji.
Obitelj definirana kao sustav donosi jedan pristup
promatranju obitelji u kojoj su važni svi članovi obitelji i
njihova interakcija koja se neprekidno događa.
Svi članovi obitelji su važni, važna je interakcija na svim
razinama; verbalnoj, tjelesnoj, emotivnoj i duhovnoj.
U takvom obiteljskom sustavu svi su
jednako važni; roditelji, djeca, braća, sestre, bake , djedovi
jer svojom međusobnom interakcijom utječu snažno
jedni na druge. Najvažniji odnos koji dijete najsnažnije
oblikuje jest odnos između oca i majke, odnosno za dijete
posebno važan odnos s majkom posebno u prvim
godinama života. Neki obiteljski sustavi su funkcionalni;
odnos između partnera, oca i majke je skladan, međusobno
podržavajući , djeca se osjećaju sigurno, prihvaćeno, voljeno
i od roditelja i ostalih članova obiteljskog sustava.
Takav obiteljski sustav će vrlo pozitivno utjecati na dijete.
Nažalost svjedoci smo kako postoje i disfunkcionalni sustavi
u kojem gotovo ništa ne funkcionira; odnos između muža i
žene je nefunkcionalan, prepun nerazumijevanja, bez podrške
nerijetko u sebi nosi i agresiju,vrijeđanje i nepodržavanje.
I takav obiteljski sustav neupitno utječe na dijete, nažalost
sa negativnim posljedicama. Iz obiteljskog sustava ponesemo
u realitet života određene obrasce ponašanja, vjerovanja,
neizrečena i neosvješćena očekivanja i u konačnosti sliku o
sebi. Slika o sebi je oblikovana unutar obiteljskog sustava,
neovisno o kojem je riječ. Oblikovana slika sebe nam je važna
jer nosi podatke o obiteljskom sustavu koji nas je oblikovao.
Naša slika nas samih nosi slike obiteljskog sustava, pojedinaca
sustava, interakcije koja se događala unutar sustava.
U našoj slici je memoriran zapis koliko smo bili voljeni unutar
obitelji, koliko smo bili podržani u rastu i razvoju koliko
smo bili dobrodošli u obiteljski sustav, koji su nam osjećaji
i djelovanja iz osjećaja dopuštena a koja nisu.
Danas nažalost, sve više djece dolazi iz
disfunkcionalnog sustava u kojem se nema vremena za
dijete, roditelji međusobno ne funkcioniraju, niti u odnosu
na dijete. Sustav u kojem su se uloge zamijenile,
sustav vrijednosti drugačiji, djeca određuju način odgoja,
djeca postavljaju zahtjeve i potrebe koje se moraju odmah i
sada zadovoljiti.
Roditelji se nerijetko prilagođavaju tim potrebama jer ne
znaju, ne žele ili se boje postaviti granice svojoj djeci
pod krinkom liberalnog i popustljivog odgoja u kojem djeca
postaju roditelji svojoj djeci, uloga koja im nikako ne pripada i
s kojom se ne znaju i ne mogu nositi.
To je teret prepuštanja koji je djeci težak.
Odgoj se kroz vrijeme mijenja; ne tako davno smo imali
strogi, autoritarni odgoj u kojem su roditelji bili oni koji su
postavljali pravila obiteljskog sustava ne dovodeći ih nikada u
pitanje, roditelji su određivali pravila i
potrebe obiteljskog sustava. Dijete je u takvom sustavu jasno
znalo što se od njega očekuje, koje oblike ponašanja roditelj
može tolerirati, koje su dužnosti i obveze djeteta.
Uloga oca je bila više prisutna, gotovo dominantna.
Otac je bio figura koja se poštivala, koja je mogla za dobrobit
djeteta i kažnjavat dijete nerijetko i fizički. Odgoj koji je imao
svoje zakonitosti li i nedostatke, bio je strog, krut,težak.
Danas je odgoj pretjerano popustljiv. Uloga oca je gotovo
zanemarena,prepušteno je majci a nerijetko i samoj djeci.
Popustljivi odgoj je središte stavio dijete koje postavlja
I zahtjeva da se njegove potrebe zadovolje odmah i sada.
Popustljiv odgoj nerijetko uključuje prijateljski odnos sa
djecom,odgoj u kojem se dijete stavlja u isti, ravnopravni
odnos sa roditeljima, roditelji postaju prijatelji svojoj djeci.
Prijateljski odnos sa djecom nije realan i ravnopravan odnos,
roditelj djetetu prvenstveno mora i treba biti odgojitelj,
onaj koji je emotivno zreliji i odgovorniji od djeteta te
odgovoran za rast i razvoj djeteta.
Popustljiv odgoj je odgoj u kojem nema pravila ili se
dogovaraju sa djetetom, odgoj u kojem je odgovornost
djeteta zaboravljena u kojem je sve neodređeno, nejasno i
pretjerano slobodno.
Popustljiv odgoj stvara nezadovoljnu, nezahvalnu djecu
koja ne žele i ne poštuju roditeljski
autoritet a niti bilo koji drugi autoritet s kojim se dijete u
realitetu susreće.
Dijete koje treba biti vođeno i odgajano nesvjesno određuje
način na koji će ga roditelji odgajati. Kako je to moguće?
Roditelj se danas boji postaviti granice svome djetetu,
ne uči ga odgovornom ponašanju, ne uči ga emocionalnom
prihvaćanju emocija s kojima se susreće u obiteljskom
sustavu.
Kako je moguće da dijete nakon što je izrastao u odraslu
osobu bude nezahvalno, ljuto i frustrirano u odnosu na svoje
roditelje. Zašto je ljuto na roditelje koje ga odgajalo, roditelje
koji su iskazali bezuvjetno ljubavi, brige, pažnje,
razumijevanja?
Što se događa u obiteljskom sustavu?
Sustav u kojem je pravilo da nema pravila nije dobar sustav;
dijete treba i mora imati pravila koja uči, poštuje i koja ga
oblikuju.
Sustav u kojem uloge nisu jasno definirane, posebno uloga
roditelja koji se pri tome međusobno ne poštuju i ne
razumiju nije dobar sustav,u takvom se dijete ne uči
poštivanju.
Sustav u kojem djeca zahtijevaju da njihove potrebe koje su
nerealne i nisu u skladu sa rastom i razvojem djeteta budu
zadovoljene nije dobar sustav jer dijete mora unutar obitelji
učiti poštivanje prioriteta, uči prihvaćanje i negativnih
osjećaja koji se pojave zbog nezadovoljstva neispunjenim a
očekivanim.
Sustav u kojem se roditelj boji postaviti ispravne granice je
sustav koji uči dijete da može dobiti što želi, ponašati se kako
želi bez da se uči odgovornosti.
Sustav u kojem se dijete uči da potiskuje svoje osjećaje nije
dobar sustav, stvara djecu koja potiskuju ljutnju koja se
očituje kroz nezadovoljstvo posebno prema autoritetima ,
učiteljima, a u konačnosti i prema roditeljima .
Što roditelja čini odgovornim roditeljem?
Odgovorni roditelj uočava kako i na koji način je on
oblikovan od svog obiteljskog sustava, kako i u kojoj mjeri je
preuzeo uloge obiteljskog sustava koje prenosi na svoje
dijete.
Odgovorni roditelj uočava i proživljava osjećaje koje mu
dijete kroz odgoj „podiže“ ,uočava da mu dijete pokreće
njegove pohranjene emocije iz svog obiteljskog sustava
koje se pojavljuju u interakciji sa djetetom kojeg odgaja.
Odgovoran roditelj je roditelj koji se ne boji postaviti granice
djetetu, i ne boji se reakcije djeteta na postavljenu
granicu. Odgovoran roditelj odgajajući svoje dijete odgaja i
sebe u namjeri da ispravi
pogreške svojih roditelja bez ljutnje i zamjeranja već s
razumijevanjem kako su oni u svom odgoju učinili propuste
zbog čega će se truditi ne prenijeti određene pogreške svojih
roditelja na svoje dijete.
Odgovoran roditelj je roditelj koji dopusti sebi pogrešku bez
okrivljavanja i pretjerivanja,bez drame u kojoj osjeća
pretjeranu krivnju za propuste.
Roditelj koji raste kroz odgoj svoga djeteta, koji uočava
osobnu nesavršenost je odgovoran roditelj pri čemu
obiteljski sustav činim mjestom u kojem svi uče, svaka osoba
na svojoj razini te se tako sustav obitelji čini mjestom
u kojem dijete raste i razvija se, osjećajući se sigurnim,
prihvaćenim, podržanim i voljenim.
skalinada života 