Obitelj nam je vazna; u njoj smo rodjeni, rastemo, krecemo u svoj zivot kako bi stvarali svoju obitelj. U primarnoj obitelji usvajamo mnoge stvari koje nas oblikuju; obrasce ponasanja,sustave vjerovanja, istinu o sebi, osjecaje koje smijemo ili ne smijemo izraziti… Nerijetko nam obiteljski sustav nametne ulogu koju nesvjesno prihvatimo zbog cega smo vazna karika u obitelji bez koje sustav ne bi bio odrziv.
Važno je posvijestiti koju ulogu nam je namijenila obitelj i koju smo prihvatili kako bi sustav učinili održiv.
Svaki pojedinac je važna, neprocjenjiva i neponovljiva karika bez koje bi se obiteljski sustav teško održao.
Usvojenu ulogu nosimo, prihvatimo.U nekom trenutku života shvatimo te posvijestimo i poželimo izaći iz uloge koju nam je sustav namijenio, karika u obitelji je nezamjenjiva i neponovljiva. Karika koja se izvlači iz lanca unosi privid nemira u sustav.
Tada se sustav buni, želi nas vratiti u ulogu.
Bez naše karike sustav je prividno neodrživ.
Karika koja se otkida od lanca stvara svoj lanac u kojem i dalje ostaje neponovljiva karika svoga novog sustava.