ZIVOT NAM DONOSI USPONE ZA KOJE SMO SPREMNI

IMG_2699 (1)
ŽIVOT   JE   NAJBOLJI    UČITELJ.

Zovem se Jadranka, rođena sam u Splitu, gdje radim i živim.

Odavno me zanimalo spajati naizgled nespojivo, tako sam i kroz svoje dosadašnje edukacije spojila psihu-tijelo-duh.Vjerujem da je sve međusobno povezano i u međusobnoj interakciji. Već nakon srednje škole zainteresirala me duhovnost i psihologija te sam se u tom smjeru i educirala.

Nakon završenog fakultete (KBF – Split)  zapošljavam se u osnovnoj školi gdje i danas radim. U svome radu sa djecom susrećem svakodnevno mnoge izazove, različite generacije djece me motiviraju da i dalje neprekidno istražujem, osluškujem i educiram se.

Prije par godina sam postala magistar psihologije kako bi što bolje odgovorila na izazove rada sa djecom. Nedavno sam završila edukaciju life coach škole, a trenutno sam u edukaciji za terapeuta. Posebno mi se čini zahtjevna uloga roditelja koji trebaju odgovoriti na izazove odgoja, nerijetko se susrećem sa roditeljima koji se nađu u određenim problematičnim situacijama, poteškoćama koje dožive kao teško rješive. Rješenja su negdje u nama ali ih ne prepoznamo, nemamo ih hrabrosti otkriti, prepoznati  i utjeloviti   ih u naše živote.

Pri rješavanju problema roditelji se ponekad ne znaju nositi sa emocijama koje se pojave u određenim situacijama, emocije su često blokade u izvršavanju svojih roditeljskih uloga. Uspješnost  rješavanja problema uvelike ovisi o emocijama. Prepoznavanje, prihvaćanje, proživljavanje emocija je ključno za uspjeh u našem životu, rad na našim emocijama donosi mnoge dobrobiti. U životnim previranjima se ponekad izgubimo zbog čega ne vidimo potencijale, talente koje nosimo u sebi.

Svi nosimo mnoge darove, potencijale, skriveno blago koje naš život može učiniti radosnim i ispunjenim. Vjerujem da svatko od nas zaslužuje upravo to; ispunjen i radostan život. U svome životnom putu, hodu života  svakodnevno otkrivam  radost života kojeg želim dijeliti s drugima. Život nam posloži mnoge izazove, ponekad nam je potrebna podrška kako bi krenuli dalje. U svom radu želim biti podrška svim onima koji su u pronalaženju svojih rješenja i skrivenih potencijala  „ zapeli “ i ne žive  puninu života.

Put promjene počinje prvim korakom koji nam se ponekad čini teškim i nemogućim. Treba samo iskoračiti i krenuti.

                           Put promjene i rasta je moj izazov.

                           Put podrške je put ljubavi.

                           To je moja misija.

PROMJENA IZNUTRA

Cesto susretnem ljude koji su nezadovoljni nekim odnosom.

Nevazno da li je rijec o obiteljskom, poslovnom ili prijateljskom.

Tada na povrsinu naseg razmisljanja ispliva nevjerovatna iluzija u kojoj se krije uvjerenje i ocekivanje da moja radost i ispunjenje ovisi o promjeni druge osobe.

Promjena dolazi iznutra prema vani; mijenjajuci sebe mijenjamo i druge. Put promjene je put koji ukljucuje prihvacanje drugog u ljubavi i razumijevanju bez pritiska promjene.

Promjena krece od nas, uvidjanjem vlastotog nezadovoljstva koje jedino mozemo i trebamo mijenjati.

Sve ostalo je iluzija koja nas i dalje cini nesretnim.

cropped-valovi-jugo-zadar3-768x512

Obitelj je svetinja

Koliko je vazna obitelj pokazuje nepobitna cinjenica kako obitelj u realitetu prolazimo dva puta.

Obitelj u kojoj se radjamo ne biramo, primarna obitelj nas oblikuje, uci odnosima, komunikaciji, prihvacanju drugih i sebe. Sekundarna obitelj je ona koju sami kreiramo. Biramo osobu s kojom zelimo izgraditi  obiteljsku zajednicu, otvorit se daru zivota. Nismo svjesni u kojoj mjeri primarna obitelj utjece na novu obitelj. Ceznja za zajednistvom je sastavni dio nase osobnosti, usmjereni smo na drugog i drugacijeg. Ukoliko je izostalo ljubavi i topline u nasoj bazicnoj obitelji ceznju srca za toplinom, prihvacanjem i ljubavi unosimo u brak, novu obitelj. Svima nam je vazna obitelj a zivimo vrijeme u kojoj je urusena obitelj. Ogledamo li se u svetoj obitelji mnoge stvari nam mogu biti jasnije.

Sveta obitelj je nosila svoje zivotne teskoce u ljubavi, Marija Majka nije razumjela i bojala se svog poslanja. Imala je pouzdanje kada je rekla…” evo Sluzbenice Gospodnje, evo me i neka bude “. Kada je njen Sin raspravljao u duhu mudrosti sa uciteljima nije razumjela ali je vjerovala. U svom srcu je prebirala, srce koje je ispunjeno predanjem i povjerenjem hrabro koraca i kada ne razumije. U srcu koje ljubi i vjeruje uvijek se prihvaca neizvjesnost u kojoj mogu reci; …neka mi bude…IMG-20181225-WA0001