U svima nama postoje dijelovi nas kojih se sramimo, koje skrivamo od sebe samih pa onda i od drugih. Ti dijelovi nose naše rane koje smo zadobili u primarnoj obitelji, traumatska iskustva koja smo doživjeli te bolne osjećaje koji su bili aktivini u tim sitaucijama a kako ih nismo smijeli iskazati potisnuli smo ih. Rane, bolni osjećaji su dio naše tame a prekriva ih maska ili lažni dio nas, naše osobnosti. Već jako rano smo razvili strategiju izbjegavanja susreta s bolnim osjećajima. Obrana od prepostavljene boli je gora i teža od same boli. Trudimo se, ulažemo jako puno energije, kako bi bol držali podalje od sebe. A to je iscrpljujuće. Bježimo od sebe, odustajemo od sebe, lažemo sebe samo da se ne susretnemo s osjećajima. A u tamnim dijelovima nas krije se svijetlo. Božanski dio nas koji svatko od nas nosi. Put do svjetla je kroz skidanje maski, suaočavanja sa ranjivim dijelovima i zabranjenim osjećajima . Jedini mogući način. Kada se ogolimo pred sobom i prihvatimo svoju tamu možemo i do svijetla. Kroz tamu do svijetla. Ponekad u taj tamni prostor ne možemo sami, potrebna nam je pomoć. Netko tko će nas podržati u susretu sa svojom boli, netko tko nas neće osuditi kada se raspadamo i netko tko će biti tu, kraj nas i to je poneka dovoljno. U Svijetlu se rađa novi život kojeg učimo živjeti prihvačajući i tamu i svjetlo u nama.
To je put učenja, prihvačanja, transformacije i ljubavi.
skalinada života 