U svakome od nas kriju se dijelovi nas kojih se ponekad bojimo,krijemo ih. Dijelovi nas koji nas motiviraju da radimo na sebi. Rad na sebi je susret sa sobom, u sebi, Susrećemo se s onim bolnim, davnim, potisnutim dijelovima sebe koji su nas obilježili kada su nam se događale određene životne situacije. Situacije koje su nam bile teške. Prvo promislimo na traumu najprije, nije nužno trauma težak događaj koji je naš život obilježio, već svaki događaj koji je bio prevelik za nas utrenutku kada se događao je stvarao sjenu. Sjena nosi bolne, neproživljene, potisnute osjećaje i mnoga kriva uvjerenja. Sjena nas prati, ne da nam disati, guši nas. A mi se borimo protiv sjene i trošimo jako puno životne energije da nam sjena bude što dalja, trudimo se potisnuti je još dublje. Bojimo se sjene, čini nam se velika i moćna .Ne vjerujemo da posjedujemo resurese kako bi se susreli s tim dijelovima nas. Bježimo od sjene, izbjegavamo sjenu i stvaramo mnoge scenarije kako se ne bi susreli sa sjenom.
Sjena nosi bolne osjećaje; tugu, strah, bijes, ljutnju, osjećaj tu ne pripadam, osjećaj tu mi nije ugodno, nisam dovoljno dobra, osjećaj ne zaslužujem ljubav. Sjena prekriva mnoga kriva uvjerenja; nisam ja dobro dijete (osoba), trebam se popraviti (ispraviti) jer jedino ako se popravim mogu dobiti i zaslužiti ljubav. (prvo naših roditelja pa kasnije i svih drugih).
Sjena nosi tamu boli koja boli više od same boli. Krivo. Bol ne boli, da nije ugodna ali obrana od boli boli više od boli. Kada doživimo i proživimo sve osjećaje sjene dolazimo do sebe u sebi, do mira, radosti, ljubavi, sreće, zahvalnosti.
Ne treba se bojati svojih osjećaja, treba ih proživjeti, utonuti u sjenu. Pronaći u svojoj sjeni(tami) svjetlo, snagu. Kada proživimo svoje osjećaje i otpustimo svoja kriva i nepotrebna uvjerenja sjena postaje dio nas kojeg integriramo i od kojeg više ne bježimo.
U ljubavi, podršci iz tame prošlosti u svjetlo sadašnjosti.
Proces koji zahtjeva ljubav prema sebi, nježnost i strpljivost.
skalinada života 